Friday, October 20, 2006

Najskuplji srpski slikari

Kako se kreću cene umetničkih dela najpoznatijih srpskih živih i mrtvih slikara?







Uživanje u umetnosti je, u 21. veku, privilegija izuzetno bogatih, koji su spremni da plate stotine hiljada eura, ponekad i milione da bi neko umetničko delo krasilo njihov enterijer. Muzeji i galerije su svima dostupni ali slabo posećeni, pogotovo u domicilu. Poznato je da većina ljudi u svom rodnom gradu nije obišla galerije, muzeje, crkve, ispratila izložbe, ali zato kao turisti uvek hrle da vide sve što tuđi grad nudi i ti obilasci su uglavnom “brzinski” te se ne može reći da u tim situacijama može da se uživa ili nešto nauči.

S obzirom na to da sam samo skroman simpatizer umetnosti, ali i veoma zainteresovana za srpsku istoriju i slikarstvo potrudila sam se da upoznam nekog ko bi o tome trebao da zna mnogo, ako ne i najviše u Srbiji. Tragom preporuke odlazim na prvi sprat Etnografskog muzeja, u galeriju “Artmedia” i u razgovoru sa Nikolom Kusovcem saznajem da se i “slika prodaje na santimetar, kao i svaka druga roba” . Gospodin Nikola je bio prvi kustos u prodajnoj galeriji na Kosančićevom vencu, 1963. godine, nakon što je Tito proglasio slobodu stvaralaštva. Do tada su stvarali i imali narudžbe slikari koji su učestvovali u NOB-u (Kun, Murtić, Prica...), uglavnom su ukrašavali zgrade SIV-a, a najviše je kupovalo Ministarstvo Inostranih Dela.
XVIII i XIX vek ne pominjem jer, kako saznajem, nema kolekcionara za taj period te nema ni atraktivnih cena. Međutim, slike Peđe Milosavljevića, Petra Lubarde, Mila Milovanovića postižu cene između 5.000 i 40.000 eura.

Milan Konjović je stvarao u Pragu, Parizu i na kraju se vratio u rodni grad Sombor, koji mu je bio inspiracija za mnoge slike. Do 1990. godine Konjović je stvorio impresivan opus od oko 6000 slika, pastela, crteža, mozaika i grafika. Konjovićeve slike, zajedno sa Tabakovićem, Čelebonovićem, Kečićem imaju vrlo dobre prodaje.

Paja Jovanović (1859-1957) smatra se jednim od najvećih srpskih slikara. Putovao je i u običnom životu ljudi pronalazio inspiracije za svoje slike. Već 1893, postao je član Srpske Kraljevske Akedemije i radio je monumentalne, istorijske kompozicije koje su postale vrlo popularne (Seoba Srba, Proglašenje Dušanovog zakonika, Takovski ustanak). Slikao je i crkvene slike među kojima i dva velika ikonostasa (u Sabornoj crkvi u Novom Sadu i u Dolovu, u Banatu). Nakon 1905, posvetio se isključivo slikanju portreta u stilu akademskog realizma i bio je veoma laskav portretist. Njegova slika iz 1887 “Ukrotitelj zmija”(107,5x83cm) prodata
je za 169.580 eura u Londonu, 1999. godine. Slika “Stara priča”(96,5x143,5cm) prodata je u New Yorku za 44.439 eura. Pajina slika ulje na platnu veličine 15x11cm (treba napomenuti
da je taj format skupo prodavao samo Pikaso), prodata je u Londonu za 10.382 eura. Naziv te slike je “The falconer” a u sva tri slučaja prodaje aukcijska kuća je bila Christie´s, (podaci artprice.com i AKOUN 2005).


Nikola Kusovac mi je, takođe, rekao da se slike Save Šumanovića dobro prodaju u zemlji dok su prodaje slabe u inostranstvu. Sava Šumanović (1896-1942) je pripadao uglednoj građanskoj porodici, živeo je jedno vreme u Francuskoj, gde je naslikao “Pijanu lađu” koja ulazi u red najviših dometa našeg slikarstva. Njegove slike, kod nas, postižu cene od 80.000 do 120.000 eura a priča se da je jedno ulje na platnu prodato za 200.000 eura i to ga stavlja na tron najskupljih slikara koji se prodaju u Srbiji. Posle Savine smrti majka Persida je do završetka rata uspelada sačuva sva sinovljeva dela koja su se nalazila u Šidu. Tom gradu poklonila je neprocenjivo blago, kuću i slike u kojoj je osnovana galerija koja nosi Savino ime.

Prosečan format Vlade Veličkovića se kreće oko 3.100 eura, a izuzetno cenjen u Parizu a praktično nepoznat kod nas je slikar Marko Stupar (srednja vrednost 6.250 eura).


Tržište umetničkih dela kod nas još nije zaživelo jer je ono do Titove smrti zavisilo od komisiona i otkupnih komisija, dok je u svetu već odavno trend da potentniji trgovci jedno vreme samo otkupljuju dela a onda ih odjednom vrate na tržište. Tako mogu da upravljaju tražnjom i da popularizuju nekog umetnika. Kod nas se, kako kaže Nikola Kusovac, može prodati samo extra komad dok je sliku savremenog umetnika praktično nemoguće prodati.

Srednja slika (65 x 50 cm- format na osnovu koga se formira tzv. prosečna cena), Ljube Popovića (1934- ), drži cenu oko 14.000 eura što je, kako kažu, za živog slikara jako dobro. Neki slikari tvrde da njihova dela vrede mnogo više nego što je realno, međutim izvesno je da cene formiraju galeristi a ne slikari. Čest je komentar da slika vredi onoliko koliko je kupac spreman da plati.

Nepravedno bi bilo ne pomenuti talente među ženskim stvaraocima, kao što su Cuca Sokić, Zora Petrović, Milena Pavlović-Barili. Najznačajnijom slikarkom s kraja 19-og i početka 20-og veka smatra se Nadežda Petrović (1873-1915), dok se cene njenih slika kreću oko 50.000 eura a neke dostižu i cifru preko 100.000 kao što je slučaj sa slikom “Gračanica”.


Najznačajnije aukcijske kuće u svetu su Sotheby´s i Christie´s i one dominiraju prodajom umetničkih dela. Oni su formirali duopol koji retko ko može da im ugrozi. Umetnost, dakle nekom stvara veliki prihod, ali da li ona postoji samo zbog profita? Po meni, intrigira nas i uživamo u njoj, njenim tragom otkrivamo živote nekih drugih ljudi, kultura, tradicija i uživamo u misterijama prethodnih vlasnika, razmišljmo o energiji koju ona poseduje i prenosi...




Izvori za tekst i fotografije: www.serbiart.co.yu
http://en.wikipedia.org/wiki/Categori:Serbian painters
www.artmedia.co.yu
www.sothebys.com
www.christies.com

Nikola Kusovac, istoričar umetnosti