Monday, September 25, 2006

"Da ja imam nešto para pa da kupim uspomenu..."


Nedelju sam provela u domu za decu i omladinu ometenu u razvoju u Veterniku, upoznala sam Paju koji želi da postane frizer, Herminu koja divno svira klavir i Pištu koji piše divne pesme, ponekad je problem da ih objavi jer mu za to treba 20.000 dinara, a to je za njega veliki novac. Milana Gajicki iz doma je o njemu napisala: "Potrudili smo se da nežnom i krhkom dečaku budemo jedina i prava porodica, sigurno utočište za sve strahove, strepnje i nade, koliko god se to može biti."
Danas će moj dnevnik sadržavati samo stihove Pište Mesaroša iz doma u Veterniku.

"Što sam tužan
zašto tako
nije ovo priča stara
duša boli i kad ćuti
i kad neku pesmu stvara.
...........
Da ja imam nešto para
pa da kupim uspomenu
neku toplu neku vernu
kad umoran oči sklopim
da me greje, da se topim.

Putovo bih tragom njenim
u daljinu i još dalje
teško mi je što mi nikad
majka pozdrav ne pošalje."

3 comments:

Anonymous said...

Pesnik zaista ima dara

Anonymous said...

Interesantno je kako je pesnik zaronio u samu sustinu kvaliteta zivota....on, koji ga zivi u svetu drugacijem od naseg! Mozda bas zato vidi ono sto mi ne...i dok bi vecina da ima para kupila materijalne stvari i sve ono sto ima cenu...on bi kupio uspomene! Davno nisam cula bolji izraz....

Anonymous said...

meni se svidjaju one napucane plavuse na slici... kao da sam ih negde video.. :)